Linux je besplatan operativni sustav dostupan u stotinama različitih distribucija (verzija), a sve su bazirane na Linux kernel-u (Linux jezgri) koja je osnovna komponenta tog operativnog sustava. Linux jezgra komunicira direktno s računalnim procesorom, memorijom te drugim hardverom i tehnički je to jedina stvar koju ustvari nazivamo Linux.

Uz jezgru gotovo sve distribucije u sebi sadrže razne druge opensource (softver otvorenog koda) komponente. Bez ulaženja u suviše detalja možemo ih podijeliti na Bootloader (kod koji se pokreće prije pokretanja operativnog sustava), Init sistem (prvi postupak pokrenut tijekom pokretanja oprativnog sustava), Daemon (program koji u pozadini nadgleda podsustave), GNU ljuska (omogućava rad u terminalu), Display server (prikazuje grafiku), Desktop okruženje (grafičko korisničko sučelje) i osnovne aplikacije (preglednik, upravitelj datoteka, uređivač teksta itd...).

Za prosječnog korisnika najočitija razlika između raznih distribucija je njihovo desktop okruženje zbog kojeg se izgledom razlikuju jedna od druge. Međutim, prilikom nastajanja neke nove distribucije treba odabrati puno raznih softverskih komponenti pa su iz tog razloga mnoge distribucije ustvari derivati koji koriste neku već postojeću distribuciju kao svoju osnovu. Na primjer, jedna od popularnih distribucija Linux Mint kao svoju osnovu koristi Linux Ubuntu distribuciju u čijoj se pak osnovi nalazi Linux Debian distribucija.

Sve komponente Linux distribucije sastavljene su od softvera otvorenog koda koji je kompiliran u ISO datoteku pomoću koje može biti stvoren disk za podizanje sustava i potom instaliran na računalo. Tako da ukoliko želite isprobavati i koristiti razne Linux distribucije pomirite se s činjenicom da ćete često s Interneta preuzimati nove distribucije, stvarati diskove za podizanje sustava i instalirati ih na svoje računalo.